Jedna riječ - jedno značenje

Često razvoj govora kasni, bez neke jasne patologije, bez traumatskog iskustva, jednostavno kasni.
Mnogi roditelji toga nisu svjesni, ili ne žele biti.
Često puta je lakše ne primjetiti " da nešto nije u redu ", nego primjetiti i uhvatiti se u
koštac s problemom.
Kod mnoge je djece stvarno "govor" kasnio i "sam" se formirao ne ostavljajući nikakve
trajne posljedice.
Neka djeca kao da su lijena za govor, i iako sve razumiju ne govore.
U tome slučaju dovoljno će biti odvesti dijete logopedu na pregled, te će isti procjeniti je li
s djetetovim govornim razvojem sve u redu, a ako nije, djete će biti uključeno u govornu
rehabilitaciju.
Po mom mišljenju, ukoliko dijete ima teškoće u govornom području, rehabilitaciju
treba započeti što ranije, tako da dijete razvije govor prije početka školovanja.
U svakom pogledu, dijete od pet godina treba imati razvijen govor, možda s nekim manjim odstupanjima,
no u komunikaciji bilo s djecom, bilo s odraslima treba biti jasan i razumljiv.
Ako to nije, zadnji tren je za početak rehabilitacije, jer u protivnom dijete neće moći dati
svoj maksimum u školskom periodu, što će rezultirati dodatnim poteškoćama i negativno će se
odraziti na djetetov razvoj u čitanju, pisanju, a na kraju i emotivnom nezadovoljstvu postignutim,
odnosno nepostignutim uspjehom.
Ono što mnogi roditelji ne znaju je da logopedova zadaća nije samo "učenje govora" nego svega
što je vezano uz govor, ( prevencijom, dijagnostikom, tretmanom poremećaja govora, glasa, jezika,
gutanja, slušanja, čitanja, pisanja i svih drugih oblika komunikacije. )
Moj sin je logopedu krenuo u dobi od 9 mj. jer nije imao dobro razvijen mehanizam
gutanja.
Logoped me je učila razne vježbe i stimulacije za razvoj gutanja.
Slobodno mogu reći da smo relativno kasno počeli s rehabilitacijom i to iz neznanja, jednostavno
sam se do tada sama mučila s problemom zagrcavanja, gušenja i povraćanja hrane...
Nisam znala da postoji stručnjak koji uči "bebe gutati".
Tako je moj sin krenuo kod logopeda, od gutanja pa sve do govora, u našem slučaju do njegove
šeste godine, išli smo na rehabilitaciju dva-tri puta tjedno.
Rezultat.... moj sin je u potpunosti savladao govor, iako su na početku svi stručnjaci govorili
da nikada neće progovoriti.
Mnogo toga je bilo protiv nas ( izljev krvi u mozgu, oštećen sluh, kasnije psihogena gluhoća,
ADHD, ispodprosječni IQ...)
No ono što je važno reći : Ni u jednom trenu nisam htjela odustati, od rođenja sam mu pričala,
pjevala....kada su rekli da slabo čuje ja sam samo sve to radila "mnogo glasnije" i kada smo i
razvili svoju  "komunikaciju"- krikova, jer krikovima- različite intonacije i gestama smo pričali,
forsirala sam govor,  unatoč tome što su svi rekli da samo papagajski ponavlja i da mu te riječi
ništa ne znače.
Tek je u petoj godini  počeo govoriti, smisaono, no s mnogo grešaka.
Tada sam shvatila - JEDNA RIJEČ- JEDNO ZNAČENJE .
Jer naš jezik  obiluje riječima istim po formi, no različitog značenja.
Naučila sam da dijete s poteškoćom u govoru to ne može razumjeti, i to na vrlo tragikomičan način.
Jednom kada sam se kupala, sin mi je ušao u kupatilo, a ja sam mu rekla : Izađi van.
Ubrzo sam i sama izašla iz kupatila, no mog sina nigdje nije bilo.
U panici sam krenula van iz kuće i ugledala ga gdje sjedi na vanjskim stepenicama.
Što radiš tu - pitala sam ga, a on mi je odgovorio: Rekla si mi da izađem van.
Drugi put sam radila u kuhinji ( ne sjećam se što-no sigurno je bilo opasno za njega) kada je
došao kraj mene, a ja sam rekla : Sine, briši !
Jednostavno je uzeo krpu i počeo brisati pod.
Što to radiš? - u čudu sam ga pitala, jednostavno mi je odgovorio: Rekla si mi da brišem.....
Od tada sam uzela pravilo : jedna riječ- jedno značenje i nikada se više nije dogodilo da se
krivo razumijemo.
Još je jedno pravilo pomoglo da nauči govoriti.
To je : Ako neku riječ ne razumiješ ti odmah pitaj što ona znači, ili je upamti ( ako čuje van kuće )
pa me kasnije pitaj što ona znači.
Pune dvije godine je pitao : Što to znači ?- za svaku riječ koju je čuo, a nije razumio i to ne samo
mene, nego sve bliske osobe.
Smatram da je to ubrzalo njegov govor, te danas ima vokabular koji je na zavidnom nivou
i kontradiktoran njegovim mentalnim sposobnostima.
Također, u odnosu na druge predmete strani jezik bez problema svladava.
Sada zna da ista riječ može imati više značenja, i presretan je kada nauči neku novu riječ ili
neko novo značenje riječi.
Stoga šest godina logopedskog tretmana i neprekidno podučavanje kod kuće zasigurno nije
izgubljeno vrijeme.
Još je jedna stvar bitna u razvoju govora, a to je ako dijete može izgovoriti ispravno riječ, no
ne koristi je radi ranije pogrešno naučene (tepa-a ne mora), inzistirajte na ispravnoj riječi
tako da ga uvijek ispravite i to odmah po izgovoru netočne, te da se i samo dijete nauči pri
pogrešnom izgovoru samoispravljati, također ga ne bi trebalo "razumjeti" ukoliko uporno
koristi netočno izgovorenu riječ, tj. ne trudi se govoriti novonaučeni točan izgovor.