Ljevaci i pisanje

Mnogi mali ljevaci bez nekih većih poteškoća nauče pisati.
Možda, samo na početku školovanja imaju greške tipa - zrcalnih slova, no već u drugom razredu
one su prošlost.
No postoje i oni mali genijalci kod kojih nije sve tako lako prolazno.
Oni imaju poteškoća s razlikovanjem slova sličnih po izgovoru ili po izgledu.
Kod njih prije svega treba provjeriti da li dobro čuju riječi, odnosno slogove u riječi, tj. glasove(slova).
Najlakše je to provjeriti kroz igru: izgovorite riječ - dijete neka ponovi u slogovima i glasovima.
(mama---ma-ma, m  a  m  a), onda vi kažete t  a  t  a, a dijete tata ili ta-ta.
Ukoliko dijete čuje rastavljanje odnosno sastavljanje riječi, spremno je za učenje pisanja.
Podrazumjeva se da je svladalo pojmove lijevo-desno, gore-dolje.
Djetetu koje je ljevak je teško pisati jer je način pisanja ljevaka mnogo teži nego kod dešnjaka.
Dešnjaci pišu prema ruci- a ljevaci od ruke, pa se ruka brzo zamara jer je stalno ukočena.
Dešnjaci vide što pišu , dok ljevaci da bi vidjeli napisani tekst moraju podići ruku.
Teško je održavati istu veličinu slova ( kada ih ne vidiš ), kao i ravninu pisanja- slova jednostavno" odu "
pri pisanju prema dolje.
Potrebna je velika pažnja pri kontroli navedenog.
A, ako dijete još uz to piše i zrcalnim slovima , to dodatno usporava pisanje, traži veću koncentraciju
i budite sigurni da mu je pisanje teško, te da ga izbjegava.
Sjećam se da sam ja pisala samo na desnoj strani papira, tako je mnogo lakše jer ruka leži na lijevoj
strani, te pridržava bilježnicu, ne pravi "uši" i pisanje je urednije.
Tekst koji dijete prepisuje treba biti s desne strane, kao i izvor svjetla.
Bilježnicu je potrebno malo zakrenuti, ako se zakrene bilježnica manje će dijete kriviti leđa.
Ja u principu papir zakrenem toliko da promatrač vidi da pišem gotovo odozdo prema gore, u biti
dijagonalno.
Na taj način vidim što pišem, a i ne dolazi do mrljanja slova.
Slova su mi također zakošena, no imam savršeno čitak i lijep rukopis.
Danas postoje bilježnice za ljevake, mada ih nikada nisam vidjela.
Što se tiče zrcalnih slova, potrebno ih je naučiti napamet... njihov izgled... možda  je potrebno pribjeći
igri asocijacije... slovo d je naopako, ima trbuh u lijevo,a ne u desno, a d je kao desno...iz toga slijedi
da je b bez veze jer je naopako d...
Za svako slovo koje dijete zrcalno piše, ispričajte mu nešto smješno, nelogično(vama) jer to će ga
asocirati na ispravan način pisanja.
Kod neke djece se zrcalnost gubi ako to slovo napišu desnom rukom.
Tada nije na odmet vježbati pisanje s obje ruke.
Kod spretne djece istovremeno, iz sredine neka pišu prema krajevima istu riječ- time da
će lijevom sva slova napisati zrcalno a desnom ispravno.
To može biti igra koja će sigurno privući dijete pisanju, a što više piše, pisati će sve urednije
i točnije, i brže.
Ukoliko dijete ispušta slova, neka si čita dok piše, po izgovaranju će čuti da je izostavilo slovo.
To vrijedi i za dodana slova (kupipiti).
Iako je najučinkovitije da dijete uči kada je odmorno i uvijek u isto vrijeme na istom mjestu
( radno vrijeme- radni stol ), ne važi to za sve, tj. neka dijeca najbolje uče ujutro, dok druga bolje
navečer. Stoga je najbolji rad onda kako kaže djetetov bioritam.
Moj sin je ujutro sav ubrzan i nikako ne može učiti...
Ali oko 10.30 je njegovo vrijeme kada najidealnije uči, mada voli učiti i navečer.
Kada se probudi mora se prvo igrati...
Na kraju jedino što stvarno pomaže vašem mališanu je vaša podrška, ustrajnost i ljubav.
Tada ni rezultati neće izostati, jer ako ste vi očajni i van sebe, kako je tek vašem djetetu koje
je svjesno da je to zbog njega.
Time gubi ono što mu je najpotrebnije, lijepo mišljenje o sebi.
Tada postaje nezadovoljno i nezainteresirano za riješavanje problema koje susreće.
Stoga naoružajte se strpljenjem i pomozite svome djetetu da postane uspješno, a time i sretno.

Trikovima do uspjeha

Još i danas se živo sjećam učiteljice razredne nastave i njenog urlanja i udaranja radi mog sporog čitanja.
Možda radi mog inata (ja to mogu ), ili ljubavi prema pisanoj riječi, danas sam dobar čitatelj, no to
zasigurno nije zaslugom školovanja.
Tada je se učila i ćirilica, koju sam bez problema naučila sama, i to prije no što smo je u školi
učili, tako da sam sve DZ pisala ćirilicom. Učiteljica je, radi bratstva i jedinstva, bila presretna što ima
tako nadarenu učenicu... Mislim da sam latinicu pravo svladala tek u četvrtom razredu...do tada
sam se švercala...no iako mi je čitanje bilo teško i oduzimalo dosta vremena, razumjevanje pročitanog
je bilo potpuno. Na tome sam dobivala na vremenu. Sva pismena pitanja sam u potpunosti razumjela
nakon što bih ih pročitala, pa nisam morala puno mozgati da odgovorim na njih. Dobra ocjena nije
izostala.
Što se tiče učenja pjesmice napamet, imala sam svoju šemu...
Prvo bih par puta pročitala pjesmicu ( da upamtim smisao, temu ), a onda bih uz pomoć brojeva- brojanja
učila napamet.
Tu su prsti ( ako ne stvarni, onda zamišljeni, neophodni ) i to na način da sam brojala koliko pjesmica
ima kitica, koliko kitica ima stihova, a ako mi je stih bio nelogičan ili težak prebrojala bih riječi u njemu.
Kod logičnih pjesmica, bilo bi dovoljno pamtiti prvu riječ strofe i broj koji je strofa. Dovoljno bi bilo
da pomislim :1. strofa- Moj.... (prijatelju, mene više nema) i ta prva riječ bi bila asocijacija, a sve potom
bi automatski znala. A, kada bih zatvorila oči, mogla bih gotovo vidjeti izgled pjesme...one prve riječi
strofe bile bi nešto jasnije, naglašenije... okidači....mamorije.
I danas se služim brojanjem, gotovo sve si mogu predočiti uz pomoć brojeva. Oni su sastavni smisao
mog života, i čine ni život logičnim i lakšim.
Na taj način se snalazim u vremenu i prostoru.
Za primjer :( za djecu nižih razreda), pamtim da ima 5 geometrijskih tijela, a 4 geometrijska lika.
5( kugla, stožac, piramida, valjak, kvadar) i 4( krug, trokut, kvadrat, pravokutnik).
Ako se ne bih mogla odmah svih sjetiti, ubrzo bi, jer po broju znam da neki nedostaje, ponavljajući
one koje znam, sjetila bih se koji nadostaje.
Druga šema koja pomaže su krugovi- svi vezani pojmovi sačinjavaju jedan krug. Nakon mnogo

zapamćenih krugova, nauči se gdje se krugovi dotiču ili sijeku, pa su ti pojmovi bitni za oba kruga.
I na kraju, najvažnije je naglasiti da će dijete najbolje zapamtiti gradivo, ako si samo napravi mentalnu
mapu, njemu logičnu bez obzira koliko vama bila nelogična.

Kod većine ljevaka je slikovni prikaz najučinkovitiji.

Kako lako naučiti čitati ???

Problema sa čitanjem ima veliki broj ljevaka. Osobito oni koji pri pisanju pišu zrcalnim slovima.
Utješno je de će gotovo sva ta djeca naučiti čitati, samo im za to treba duže vremena i više vježbe-
čitanja. Prvo je potrebno zainteresirati dijete za čitanje, možda kupovinom slikovnica- stripova, ili
bilo koje pisane građe koja bi privukla djetetovu pažnju i istu zadržala. Ako dijete pozna sva slova,
neka počne s čitanjem slogova i pokuša ih povezati u riječ. Ukoliko nema napretka možda je kriv pristup,
neki ljevaci ne mogu na taj način savladati čitanje, nego pomoću metode globalnog čitanja. Za globalno čitanje
nije neophodno poznavati sva slova. Pri ovom načinu riječ se uz pomoć slike čita kao cjelina, a ne rastavlja
se na slogove, odnosno slova. Za primjer: prometni znak STOP će pročitati i dijete koje ne pozna niti jedno slovo, ukoliko ste mu vi prije rekli da je to znak stop. Istu tu riječ kada vidi ispisanu negdje drugdje
čitati će stop. Čitanje treba započeti s jednostavnim-svakodnevnim riječima, pišite jednostavne poruke djetetu
(voli te mama) (nacrtate srce, pa riječ te, pa nacrtate glavu koja asocira na mamu.). Čitati treba i pjesmice u rimi, jer djete može lako pogoditi traženu riječ, a i ritam rime je zanimljiv, te se lako pamti.
Moj sin ima mješoviti poremećaj čitanja i pisanja. Za neku konkretniju dijagnozu je u njegovom slučaju još rano. No od kada smo prešli na metodu globalnog čitanja, situacija je nešto bolja. I pisanje je bolje, ima
oštećenu motoriku, te i u drugom razredu piše velikim štampanim slovima. No dok je prošle godine pisao riječi
od četiri slova (poznate riječi, svakodnevne ), sada piše od šest i to ne moraju biti poznate riječi. Čitanje
je lošije od pisanja. Ovdje je bitno da napomenem da moj sin pohađa školu po prilagođenom programu.
Osobno sam vrlo zadovoljna, jer sam svjesna njegovih mogućnosti i ne bi mogao pohađati redovni
program. Sretan je i on, nije frustriran neuspjehom. Kod kuće mnogo učimo, većinom kroz igru, a čitanje
je svakodnevni izazov. Nekada uspješniji uslijed bolje koncentracije, nekada totalno nemoguća misija.
Na kraju jedini savjet je: ne očekivati previše, imati mnogo strpljenja i uložiti golemi trud u pomaganju svome djetetu. Rezultati tada neće izostati, no nekada i s malim pomacima moramo biti jako sretni.

Ima li ljudi ?

Gdje su nestali ljudi? U nedoumici promatram svijet. Sve je puno ljubomore, zavisti, laži i krađa.

Gdje je nestao čovjek? Zašto svi trče za novcem, a pri tome gaze jedni preko drugih? I svi su tako nesretni.

I oni koji žive u obilju kukaju, kao i oni što ništa nemaju. Možda i lažem, možda oni što ništa nemaju manje kukaju. Kako su nesvjesni da imetak ne donosi i sreću za kojom tragaju. Nije život lijep radi krupnih stvari, 

ljepotu života čine male sitnice pažnje koju dajete i primate s ljubavlju. Tek kada posložite svoja htjenja i odaberete onu želju koja je na vrhu popisa , te je ostvarite (samo jednu probranu od svih) dodirnut ćete 

nirvanu, biti ispunjeni i sretni i nesvjesni da je to samo jedna želja u moru vaših htjenja. I tako zadovoljni sobom moći ćete darivati sve oko sebe (sitnicom), OSMJEHOM, jer sitnice čine život lijepim, a osmjeh koji darujete ništa ne košta, a mnogo vrijedi jer za uzvrat dobiti ćete i vi osmjeh, koji možete poklanjati dalje i dalje...

Na kraju svi smo mi u potrazi za srećom, a sreća počinje osmjehom.

Zato primajte i darujte ono što imate- osmjeh - a nakon osmjeha dolazi sreća ...

Srećom  - možda se vrati čovjek i za sobom dovede 

ljude.

Novo doba

Progonjeni kroz povijest, malobrojni u općoj populaciji, izrugivani, sakaćeni, odbacivani u društvu - ljevaci.
No novo doba ljudske svjesnosti pruža nadu u bolju budućnost.
Dok istočnjačke kulture još uvijek na ljevaštvo gledaju kao na nešto prljavo, grešno, nečisto- zapad je
svjestan vrijednosti ljudske različitosti. Sve u prirodi ima svoj kontrast, kontrast dešnjaka su ljevaci.
Svjesnost nam govori da će ljevaka biti sve više, jer neće biti obilježeni svojom posebnošću.
Stvaran postotak ljevaka u općoj populaciji nije poznat ( 10-15 % ) iz gore navedenih razloga.
Jedno je sigurno, u zapadnim kulturama ljevaci su cijenjeni po svom intelektu.
Zato svi vi ljevaci budite ponosni jer svojom posebnošću činite svijet ljepšim mjestom.
Sjetite se samo svih "ljevorukih" velikana koji su obilježili ne tako davnu povijest: i sadašnjost: i b...
Pablo Picasso,Leonardo Da Vinci, Michelangelo, Albert Einstein, Isaac Newton, Ludwig van Bethoven,
Hans Christian  Andersen, Goethe, Kraljica Viktoria, Bill Gates, Paul Mc Kartney, Angelina Jolie, Tom Cruise, Jimi Hendrix, Marylin Monroe, Mark Twain, Oprah, Bart Simpson, Robert De Niro, Benjamin Frenklin, Charlie Chaplin, Babe Ruth, Džimi Karter, Džordž Buš stariji, Ronald Regan, Bill Clinton, Barack Obama,
Lionel Messi, Luc Abalo, Josh Hamilton, Michael Vick, Manny Pacquiao, Judd Trump, Rafael Nadal,
Goran Ivanišević....
Ovaj popis poznatih neka ti bude vodič prema  željama i mogućnostima koje leže u tebi.
Otkrij jesi li baš ti jedan od velikih slikara, matematičara, fizičara, političara, skladatelja, pjevača,
glumaca, sportaša.... u tim područjima ljavaci su na svome terenu.
Možda ono nedovršeno b... skriva tvoje ime.

Usud

I klati se klatno

moje biti,

sipko cure

moji dani,
sjena na zidu 
gradskog muzeja

neumorno

u krug se kreće.

I prve oranice

na mome licu,

žedna

polja na rukama,

prezrela žita

u kosi.

U hodu

vinova loza.

I kišne

moje su noći,

bujice u srninim očima,

bure u srcu kamenom,

pijavice u uvelim grudima.

Svjetionici

u jutarnjim buđenjima.

I novi list

na kalendaru,

zaljubljeni 

mjesec je prošo.

Zeleno doba

razbudi sve

osim pustoši
jalovog života.  

Ljevaci i osobine ( obvezno pročitaj )

Pitanje koje muči većinu roditelja malih ljevaka je : TREBAJU LI DIJETE OSTAVITI LJEVAKOM ILI GA
PREOBLIKOVATI U DEŠNJAKA?
Moje osobno mišljenje je : Ako je dijete ljevak, neka i ostane ljevak.
Većina stručnjaka će to isto reći, no ja to tvrdim radi osobnog iskustva, kao i iz iskustva kćeri ljevaka, i
majke ljevaka (odnosno ambidekstera)-(ambideksteri podjednako koriste obje ruke, noge...).
Moje obje bake ( i mamina mama i tatina ) su bile ambideksteri.
Teta po tati je rodila kći i sina ljevake.
Za maminu lozu ne znam, no sigurno ima ljevaka.
U cijeloj toj priči najgore je prošao moj otac jer su ga u školi prisilili da postane dešnjak. Nikada nije savladao brzinu čitanja i pisanja ( piše desnom rukom ), i to na nivou drugog razreda. Uz to je počeo i mucati dok čita , a neke riječi uopće ne može izgovarati. Pri slušanju njegovog čitanja zaključili biste da je u pitanju LMR. No s druge strane matematika i geometrija su za njega mačji kašalj. Kao i kapacitet njegove memorije. Ono što bi mukom pročitao, više ne bi zaboravio. Tekst nakon dva čitanja bi znao od riječi do riječi ponoviti. Znači: čitanje očajno- razumjevanje pročitanog genijalno. Sklon je slikarstvu i to mu odlično ide. Osim pisanja ( gdje je dešnjak ) druge stvari može raditi s obje ruke. No i u govoru ima problema. Jednostsvno, kada je uzrujan ili želi nešto na brzinu reći, kao da ne može izreći pravu riječ, ili kao da je se ne može sjetiti. Uglavnom njegov govor tada postaje prost. Koristi se kratkim riječima u kratkim rečenicama. Kada je smiren i govori staloženo nema taj problem.
Ja mogu svom ocu zahvaliti što nije dopustio školstvu da me na silu učine dešnjakom.
U doba mog školovanja to je se radilo, otac nije dopustio.
I evo me, danas pričam o tome, pokušavam pomoći malim ljevacima i njihovim roditeljima.
Neću lagati i reći da ako ostavite dijete ljevakom tu završava problem.
Ljevaci su individue, teško je napraviti popis osobina, jer za razliku od dešnjaka ( kojima je mozak organiziran po jednom obrascu ) ljevaci se i međusobno jako razlikuju.
Volim reći: POSTOJE LJEVACI, LJEVACI I LJEVACI !!!
Kao roditelju dužnost vam je prepoznati u koju skupinu pripada vaše dijete, a onda mu možete i pomoći, jer pomoć mu je potrebna.
Skupine ću opisivati u odnosu na dešnjake.
Prvu skupinu po mom nestručnom mišljenju ( nisam ni defektolog, ni logoped, ni psiholog ) čine TIPIČNI ljevaci.
Oni kasne u svemu. Kasnije počnu sjediti, hodati, govoriti, kasnije savladaju čitanje i pisanje- pišu s desna na lijevo, pišu zrcalna slova, vole umjetnost, hiperaktivni su, aljkavi i lijeni, trude se samo ako ih to što rade  zanima. Za druge oni su čudaci , jer su totalno svoji. Iako na prvi pogled izgledaju ispodprosječne inteligencije, to je uglavnom privid, jer su gotovo stoposto iznadprosječni.
Jednostavno oni žive u svom svijetu, koji je divan- pun boja, oblika, zvukova i slika. Da bih vam približila to mjesto, najjednostavnije je da zamislite raj.
I sada vas pitam : da li biste napustili taj svijet i živjeli u ovom realnom?
Mi ga moramo napuštati jer tjelesno moramo biti u realnom, no svaki mogući tren mi mislima bježimo u naš nerealni, no za nas realni.
Gotovo svi iz ove skupine imaju problem u prostornom i vremenskom pogledu. Zato su vrlo neorganizirani i često kasne. No u kaosu kojim se okružuju, za njih vlada red i smisao. Možda vam soba vašeg mališana izgleda totalno neuredno, no vjerovatno za njega svaka stvar stoji upravo gdje treba, tj. na svom mjestu.
To jednostavno možete provjeriti, zatražite da vam donese neku igračku koja po vašem mišljenju ne stoji na  mjestu, ako dijete bez traženja ispuni zadatak, ako točno zna gdje je, onda joj je to i točno, odgovarajuće mjesto ma koliko vam se činilo pogrešno.
Da bi se dijete bolje organiziralo treba vašu pomoć i savjetovanje, nadasve strpljenje.
Pomaže unaprijed dogovorene obaveze- dijete ih bolje obavlja ako se psihički pripremi.
Organizacija dana treba biti monotona, tj.kao u vojsci- u isto vrijeme buđenje, doručak, obveze...igra, učenje...
Promjene uvijek najaviti, ne dovoditi djete pred gotov čin.
Ako dijete ne može samo odrediti lijevu-desnu stranu pomoći će mu ako obilježite lijevu ruku, bilo trakom, satom ili narukvicom. Uz pomoć svoje lijeve ruke brzo će naučiti lijevo-desno.
Probem sa učenjem sata, kod svog sina riješavam da ima ručni sat  koji uz "kazaljke" ima i digitalni prikaz vremena.
Drugu skupinu čine LJEVACI koji se bez nekih većih poteškoća snalaze u svijetu dešnjaka.
U treću skupinu ljevaka pripadaju svi ODVIKNUTI ljevaci.
Neki su dešnjaci jer su prisiljeni, neki radi traume mozga, ili trajne oštećenosti lijeve ruke.
Kod velikog broja tih osoba javljaju se mnoge popratne neželjene pojave. To mogu biti neprimjetne smetnje- no mogu i biti ozbiljna oštećenja, bilo govorna, motorička, pa do raznih psiholoških i psihijatrijskih posljedica.
Zato je jako bitno prepoznati u koju skupinu pripada vaš mali ili veliki ljevak, te mu pružiti svu vašu pomoć i ljubav, nježnost jer su ljevaci jako senzibilni, duboko proživljavaju tuđu bol ( poistovjete se ), a po prirodi su velike maze i ovise o toplini i ljubavi ljudi koji ih okružuju.

Čar različitosti

Tek u zrcalu sam dešnjak...
Cijelu mladost sam željela biti kao drugi, svi su mi bili OK, samo ja nisam.
Danas sam sretna radi svoje posebnosti, između drugih ja se izdvajam, poput maka na zelenoj livadi.
Cvjetam, plijenim svojom osobnošću koju kao mlada nisam voljela, a sada je se nipošto ne bih odrekla.
Većina ovisi o tuđem mišljenju- svoje ili nema ili se ne usudi iznijeti.
Većina traži - prijatelja bez mane-
"TKO TRAŽI PRIJATELJA BEZ MANE, OSTAT ĆE BEZ PRIJATELJA."
Sada znam - imam milion i jednu manu - i vjeruj mi divan sam prijatelj!!!
Samo mi daj šancu - upoznaj me.
Život mi je poklonio puno bola, zato sam divan jastuk za plakanje...

Kad ljevak rodi ljevaka....

Odgojena sam u klasičnoj katoličkoj obitelji.

Vremenom sam razvila svoju teoriju vjerovanja.

Boga ne doživljavam kao nekog strašnog diva, nego baš kao svog oca. Ne bojim ga se (kao što ga se vjernici boje), smatram ga humoristničnim, arogantnim, egoističnim, pacifistom....

No iznad svega humorističnim....

Jer samo netko tko ima dobar smisao za humor može ljevaku dati ljevaka, i to invalidu - invalida....

Pa si ti misli, gdje ćeš, kako ćeš, kuda ćeš....

Tu dolazim do druge Božje osobine (arogantan), jer sam ga sigurno nečime izazvala, pa mi pokazuje da s njim nema šale.

Egoističan je jer sve najbolje od nas želi samo za sebe....

A, pacifista je jer mi je nakon svih muka i teškoća, podario dar koji me je obogatio i učinio boljim čovjekom. 

Stoga mu svaki dan zahvalim na onome čime me dariva, mada mi se često i ne sviđa njegov odabir.

Nespojivi elementi čine njegovu veličinu, i tko si ti u odnosu na njega, nego 

Sliv energije od ušća ka izvoru  njegovog ogleda u tvojim očima.

Ja kao on

Danas sam odrasla osoba. No moje odrastanje je bilo teško. Zato sam odlučila svoje bolno odrastanje podjeliti s tobom. Tebi možda pomogne, možda te utješi jer ćeš znati da nisi sam...Koju korist ja imam od toga? Veliku. Naprosto, smisao života vidim u tome. Zato te pitam: Što je tvoj smisao života? Gdje si? Kamo ideš?
Čovjek u životu treba učiniti tri stvari, onda u miru može umrijeti.
Znam da su to: posaditi drvo, napisati pjesmu... treće se nikako ne mogu sjetiti...
Praznovjerno vjerujem da ne mogu umrijeti dok ne ispunim i treću stvar, a kako da ju odradim kad ne znam što trebam učiniti?
A, možda sam je već i učinila, samo toga nisam svjesna.
Stoga te molim, ako znaš za tu legendu napiši mi je, jer već godinama tragam za njom...

Pogled iz zrcala

 Idem malenim koracima prema naprijed,

dok se ujedno,

velikim skokovima vraćam prema unatrag,

 kroz vrijeme koje je moje -

koje nikada neće biti tvoje;

kroz obojane prostore,

za koje sam odrastanjem shvatila da ne postoje;

pa ih potisnula duboko -

iza zrcala;

izgubivši time sebe,

svoju osobnost...