Vremenom sam razvila svoju teoriju vjerovanja.
Boga ne doživljavam kao nekog strašnog diva, nego baš kao svog oca. Ne bojim ga se (kao što ga se vjernici boje), smatram ga humoristničnim, arogantnim, egoističnim, pacifistom....
No iznad svega humorističnim....
Jer samo netko tko ima dobar smisao za humor može ljevaku dati ljevaka, i to invalidu - invalida....
Pa si ti misli, gdje ćeš, kako ćeš, kuda ćeš....
Tu dolazim do druge Božje osobine (arogantan), jer sam ga sigurno nečime izazvala, pa mi pokazuje da s njim nema šale.
Egoističan je jer sve najbolje od nas želi samo za sebe....
A, pacifista je jer mi je nakon svih muka i teškoća, podario dar koji me je obogatio i učinio boljim čovjekom.
Stoga mu svaki dan zahvalim na onome čime me dariva, mada mi se često i ne sviđa njegov odabir.
Nespojivi elementi čine njegovu veličinu, i tko si ti u odnosu na njega, nego
Sliv energije od ušća ka izvoru njegovog ogleda u tvojim očima.
Nema komentara:
Objavi komentar