Kako lako naučiti čitati ???

Problema sa čitanjem ima veliki broj ljevaka. Osobito oni koji pri pisanju pišu zrcalnim slovima.
Utješno je de će gotovo sva ta djeca naučiti čitati, samo im za to treba duže vremena i više vježbe-
čitanja. Prvo je potrebno zainteresirati dijete za čitanje, možda kupovinom slikovnica- stripova, ili
bilo koje pisane građe koja bi privukla djetetovu pažnju i istu zadržala. Ako dijete pozna sva slova,
neka počne s čitanjem slogova i pokuša ih povezati u riječ. Ukoliko nema napretka možda je kriv pristup,
neki ljevaci ne mogu na taj način savladati čitanje, nego pomoću metode globalnog čitanja. Za globalno čitanje
nije neophodno poznavati sva slova. Pri ovom načinu riječ se uz pomoć slike čita kao cjelina, a ne rastavlja
se na slogove, odnosno slova. Za primjer: prometni znak STOP će pročitati i dijete koje ne pozna niti jedno slovo, ukoliko ste mu vi prije rekli da je to znak stop. Istu tu riječ kada vidi ispisanu negdje drugdje
čitati će stop. Čitanje treba započeti s jednostavnim-svakodnevnim riječima, pišite jednostavne poruke djetetu
(voli te mama) (nacrtate srce, pa riječ te, pa nacrtate glavu koja asocira na mamu.). Čitati treba i pjesmice u rimi, jer djete može lako pogoditi traženu riječ, a i ritam rime je zanimljiv, te se lako pamti.
Moj sin ima mješoviti poremećaj čitanja i pisanja. Za neku konkretniju dijagnozu je u njegovom slučaju još rano. No od kada smo prešli na metodu globalnog čitanja, situacija je nešto bolja. I pisanje je bolje, ima
oštećenu motoriku, te i u drugom razredu piše velikim štampanim slovima. No dok je prošle godine pisao riječi
od četiri slova (poznate riječi, svakodnevne ), sada piše od šest i to ne moraju biti poznate riječi. Čitanje
je lošije od pisanja. Ovdje je bitno da napomenem da moj sin pohađa školu po prilagođenom programu.
Osobno sam vrlo zadovoljna, jer sam svjesna njegovih mogućnosti i ne bi mogao pohađati redovni
program. Sretan je i on, nije frustriran neuspjehom. Kod kuće mnogo učimo, većinom kroz igru, a čitanje
je svakodnevni izazov. Nekada uspješniji uslijed bolje koncentracije, nekada totalno nemoguća misija.
Na kraju jedini savjet je: ne očekivati previše, imati mnogo strpljenja i uložiti golemi trud u pomaganju svome djetetu. Rezultati tada neće izostati, no nekada i s malim pomacima moramo biti jako sretni.