Usud

I klati se klatno

moje biti,

sipko cure

moji dani,
sjena na zidu 
gradskog muzeja

neumorno

u krug se kreće.

I prve oranice

na mome licu,

žedna

polja na rukama,

prezrela žita

u kosi.

U hodu

vinova loza.

I kišne

moje su noći,

bujice u srninim očima,

bure u srcu kamenom,

pijavice u uvelim grudima.

Svjetionici

u jutarnjim buđenjima.

I novi list

na kalendaru,

zaljubljeni 

mjesec je prošo.

Zeleno doba

razbudi sve

osim pustoši
jalovog života.